ABOUT THE CITY OF SPLIT

Split ili kako ga njegovi stanovnici od milja zovu „nalipši grad na svitu i okolici“, star preko 1700 godina, drugi je po veličini grad u Hrvatskoj, a najveći u Dalmaciji sa cca 250.000 stanovnika. Smješten na istočnoj obali Jadranskog mora, između dviju rijeka Jadra i Žrnovnice,  na poluotoku, okružen brdovitim planinama na jednom od najsunčanijih dijelova srednjeg Mediterana s blagom mediteranskom klimom.

 

Gradsko središte čini najstarija i najbolje očuvana kasno antička palača pod UNESCO-vom zaštitom od 1979. godine koju je u 4 stoljeću sagradio i u njoj živio umirovljeni rimski car Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan, rodom iz okolice Salone. Napustio je prijestolje Rimskog carstva 305. godine i naselio se u monumentalnoj palači koju je dao izgraditi. Palača po svom obliku nalikuje utvrđenom vojnom loguru (castrumu) okužen bedemima, ali nalikuje i helenističkom gradu i carskoj vili.

6558_split
Le-Meridien-Lav-Unlock-Split
Na zapadnom dijelu splitskog poluotoka smješteno je brdo, park šuma Marjan idealno za sport i rekreaciju s najvišim vrhom Telegrin, 178m. Marjan svojim posjetiteljima nudi od odmora u tišini s prekrasnim pogledom na more i grad, uživanja na prekrasnim plažama duž cijelog poluotoka do kulturnih, povijesnih, zabavnih i ugostiteljskih sadržaja.

 

Splićani za svoj grad vole reći i da je „najsportskiji na svijetu“, jer s obzirom na broj stanovnika Split se svrstava i u među gradove s najuspješnijim sportašima koji su osvajali brojna olimpijska, svjetska i europska odličja u plivanju, vaterpolu, veslanju, jedrenju, nogometu, košarci, rukometu, atletici, borilačkim sportovima,…

Split__Croatia_by_C_through_my_Is
split-68997-9324446

Split je opjevan u mnogo stihova, ali izdvojili bi one, oca hrvatske književnosti, Marka Marulića:

„...K tomu je car Dioklecijan, rođen u Saloni, svojom hrabrošću i junačkim djelima zaslužio da bude uzdignut na rimsko prijestolje. Pošto se zatim odrekao vlasti, ostatak života proveo je u zavičaju kao privatna osoba. A kad su ga pozvali natrag u Rim da preuzme negdašnji položaj, više je volio ovdje ostarjeti kao privatnik nego u Rimu vladati kao car: toliko ga je osvojila i ljupkost krajolika i spokojna dokolica na osami.
Sasvim blizu Salone postoji njegova građevina koju su naši predci počeli nastavati nakon razorenja grada; sada je to naše rodno mjesto, što ga nazivaju Split. I sam je doduše napola porušen i oštećen, ali ipak ljepotom zidina i kula te krasotom umjetnički sazdanih vrata pokazuje kakvo je bilo i ono što je propalo bilo zbog starine bilo zbog neprijateljskog pustošenja. Još i sad stoji hram što je nekoć pripadao Jupiteru, a danas je posvećen mučeniku Dujmu, nalik na veliku kulu, kružnog oblika i uglat, kojemu je zid – kako vidiš – sastavljen od četvrtasta kamenja slagana u mrežastu rasporedu. Iznutra ga podupire osam golemih stupova, na kojima leže drugi, manji, od kojih se četiri od porfirnog mramora zajedno s drugima uzdižu sve do krovnoga svoda. S vanjske strane ima oko sebe trijem od dvadeset i dva velika stupa, također znamenit zbog sinadskoga mramora. Nadalje, ispred ulaza u hram rastvara se samo predvorje i prostran atrij okru-žen velikim stupovima, koji su pak isklesani od frigijskog mramora i podupiru na sebe položene lukove, tako da nigdje u Rimu nećeš pronaći toliki broj tako velikih i takvih stupova postavljenih na jednom mjestu. Nasuprot hramu nalazi se malo svetište, podignuto u isto vrijeme i istom vrstom gradnje. Osim tih postojala su i tri druga hrama koji su, kako se čini, stariji od ostalog dijela građevine i stoga ruševniji. U njima se još uvijek ponegdje vide mozaikom oslikane površine kojima su bili urešeni. Postoji i više nadsvođenih trijemova, tako da se većma divimo podzemnim građevinama nego onima što se mogu vidjeti na površini. Ali da ne bih dalje razglabao u krivi čas, pogotovo tebi, koji si sve to više puta vidio, a još se uvijek (toliko ti je mila starina!) ne možeš nasititi gledanja – promisli naposljetku koliko su sve ljudske stvari podložne mijeni, koliki su obrati ili, bolje rečeno, poigravanja sudbine, koja u svojoj naklonosti nikad nije iskrena. Nigdje na ovoj zemlji ništa nije čvrsto, ništa stalno, ništa ne traje u istom stanju, ni gradovi, ni carstva. Izvan zemlje, dakle, izvan staza godine i Sunca valja tražiti ljudsku sreću… „

LATEST NEWS